|
|
| < | prosinac, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
hm...ja sam alma...
imam 15...
bla,bla,bla...
angel or devil...ni ja ne znam...
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Blogeki
¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤
nikol
~ ~ ~ ~
sandra
~ ~ ~ ~
vanessa
~ ~ ~ ~
zajza
~ ~ ~ ~
MM
~ ~ ~ ~
laura
~ ~ ~ ~
fifi
~ ~ ~ ~
tea
hm...nemam pojma da li sam nečiji zaboravila...valjda nisam...
| A | Appreciative |
| L | Legendary |
| M | Misunderstood |
| A | Awkward |
/In trance/
wake up in the morning
and the sun begins to shine
the day did sneak up on the night
I see your face and I see myself
and I get a little taste of life
I try to stand it for a while...
/Every minute every day/
I need your love, every minute
I need your love, every day
I need your love, every minute
I need your love, come back and stay...
/Dont beliave her/
She'll make your heart break
She'll give you fever
She'll tell you everything but don't believe her
A perfect stranger
She knows the game
She'll promise heaven on earth
But don't believe her...
/When the smoke is going down/
Just when you make your way back home
I find some time to be alone
I go to see the place once more
Just like a thousand nights before
I climb the stage again this night
'Cause the place seems still alive
When the smoke is going down...
/lust or love/
The innocence is gone
But still I'm holding on
Searchin' for love that lasts forever
Lookin' for a place
Where love can hide away
Takin' a chance it's now or never
Maybe it's time to draw the line
There's just one thing that's on my mind
Is it lust, is it love
Whatever it is I can't get enough
Is it lust, is it love
When I look around tell me who can I trust
Is it love...
/alien nation/
In the city of angels
Death is just a moment away
In the city of angels
Your future won't see the light of the day
Beware of the alien nation
Beware of the truth that they seek
They pray for eternal salvation
They pray for your soul to keep...
THE BEST SONG EVERRR...
/WIND OF CHANGE/
I folow the Moskva
Down to Gorky Park
Listening to the wind of change
An August summer night
Soldiers passing by
Listening to the wind of change
The world is closing in
Did you ever think
That we could be so close, like brothers
The future's in the air
I can feel it everywhere
Blowing with the wind of change
Take me to the magic of the moment
On a glory night
Where the children of tomorrow dream away
in the wind of change
Walking down the street
Distant memories
Are buried in the past forever
I folow the Moskva
Down to Gorky Park
Listening to the wind of change
Take me to the magic of the moment
On a glory night
Where the children of tomorrow share their dreams
With you and me
Take me to the magic of the moment
On a glory night
Where the children of tomorrow dream away
in the wind of change
The wind of change
Blows straight into the face of time
Like a stormwind that will ring the freedom bell
For peace of mind
Let your balalaika sing
What my guitar wants to say
Take me to the magic of the moment
On a glory night
Where the children of tomorrow share their dreams
With you and me
Take me to the magic of the moment
On a glory night
Where the children of tomorrow dream away
in the wind of change
Ovaj mjesec mi je ajmo reći..katastrofalan..umjesto da se osjećam super jer mi je sad ročkas uskoro..ne ja se uopće ne veselim...ništa mi ne ide..gdje god se okrenem sve je loše.ništa mi ne ide... od a do ž..baš ništa..
Ok,nadam se da će sve biti ok,al opet..kako da sve bude ok,kad se ništa pozitivno ne događa???
Ne mogu vjerovati da ja to govorim..ja vječiti optimist..i osoba koja uvijek tješi druge..sada bih ja trebala utjehu..prvi put...Znam..neke se stvari moraju dogoditi da bi ove druge sjele na svoje mjesto...
i znam da će kad tad sve biti ok,al treba preživjeti do tog "kad-tad"!
Nakon nekog vremena neke stvari koje su bile jako važne,bitne i predstavljale su ti neku nit u životu,shvatiš da je zapravo ta nit oduvijek lebdjela..da nikad nije vezala dvije stvari zajedno...,a one druge stvari na koje nisi niti obraćao nikakvu pažnju..za te stvari..shvatiš...da su uvijek bile tu..i da su zapravo značile nešto..da još uvijek nešto znače..,ali tada to nisi shvatila...tada to nisam shvatila...
Želim vrištati..derati se na sav glas..,ali nemam snage...
znam da neće pomoći...
Želim otići na neko mjesto gdje baš nikad nisam bila i gdje nikog neću prepoznati i gdje mogu sjesti,leći i razmišljati o sebi,o svom životu..što mi zapravo on predstavlja...,želim se smijati na sav glas..što inače radim bez obzira gdje bila,ali ovaj put se ne želim prestati smijati..želim plakati od smijeha..želim plakati od boli...ne boli,nema tu boli..od razočaranja...
Želim...da na tom mjestu budem cijeli dan...da si prevrtim cijelu film u glavi...da me tamo nitko ne nađe....da me nitko ne prepozna..
Želim..da tamo uopće ne bude puno ljudi..samo tišina...
Želim da samo na tom mjestu bude sve ono što inače ne volim...tišina,muk...da se nitko ne čuje...
da me nitko ne vidi...da budem tamo kada hoću,koliko hoću,a da nikad..baš nikad..nitko ne sazna gdje je to..da to bude tajna... koju ćemo znat samo Bog i ja...
Tajna...
Kick your ass to heaven
With rock'nroll tonight
I'll make this night a special one
Make you feel alright
Shoot my heat into your body
Give ya all my size
I'm gonna beat the beat tonight
It's time to break the ice
Mrzim neispunjene želje...kako ne mogu shvatiti koliko mi to znači? Koliko bi me razveselili..koliko bi mi to značilo..koliko bi mi to pomoglo...koliko to želim..koliko to trebam...koliko to volim...
Želim psa...
Nadam se da hoće..nadam se da će jedan dan zaista biti moj dan..voljela bih kad bi to bilo uskoro..bilo bi lijepo..ti to možeš promijeniti..no, želiš li?
Što god da se dogodi..spremna sam na to..spremna sam na ono što naravno, želim,ali spremna sam i na ono najgore..uvijek..moram biti..tako me život učio...
ono što te ne ubije..ojača te...
"Ma biti će sve u redu!"- stalno sama sebe uvjeravam,jer ono što si sama ja govorim je zapravo ono što mislim..može mi 1000 ljudi govoritit jedno,ali ako ja sama sebi govorim drugo, tj. ako ja mislim drukčije..onda ću radije poslušat sebe..jer ću znat da sam pogriješila jer sam ja tako htjela...
Jer ipak na kraju krajeva najveći osmijeh koji mi netko može poklonit sam ja sama...
Gledam list kako treperi...divim se... pogledam s druge strane... vidim borbu.. borbu između dobra i ono što zovemo "zlo"! Što je to u ljudskim srcima da ih tjera na nasilje,a razlikuje se od srca onih ljudi koji nalažu mir? Što tjera čovjeka da čini zlo? Nasilje koje je možda on pretrpio u svom djetinjstvu...ne,to čovjeka ojača...obitelj koju nije imao kao dijete...više cijeni svoju...neimaština koju je morao trpjeti svo vrijeme...to ga je natjeralo da preživi i time što je to razdoblje preživio samo se uvjerio kako snalažljivošću i upornošću čovjek može uspjeti... Pa što onda čovjeka tjera na zlo? Kakva je to pomutnja u čovjekovim očima,srcu ili rukama da ga tjera na bol...bol koju nanosi drugima..,ali nerijetko i sebi? Svaki se dan susrećemo s tim pitanjima,ali i s strahom da se nama takva bol ne nanese...odgovore na takva pitanja većinom ne znamo,znaju ih oni koji to rade..ljudi koji nanose bol,ako ih možemo nazvati ljudima,ali oni nam većinom apsolutno ništa ne govore...Teško je gledati čovjeka u oči i lagati mu..zašto onda uopće to činiti?! Ne razumijem... znam..ništa nije savršeno..,ali kada bi se potrudili..kada bi htjeli mogli bi nešto promijeniti..ne "možda" nego sigurno bi mogli nešto promijeniti...kada bi htjeli.. To je to što trebamo..ne prisiliu da nešto napravimo,nego volju da nešto popravimo.. Zatvoriti vrata za sobom je ponekad teže nego ostaviti ih otvorenima..zato jer kad se vraćamo zmamo da su otvorena i da se vračamo na sigurno,a ovako se vračamo..na ništa...
Zašto uopće govoriti o stvarima koje ne može promjeniti? Samo se živciramo,a ništa ne dobivamo time..baš ništa... Opet mi se dogodila stvar koju bih voljela promijeniti kad bih mogla vratiti vrijeme,ali ne mogu...opet ne mogu..u svom životu bih promijenila samo nekoliko stvari...da mogu vratiti vrijeme..
Stvari se mijenjaju isto kao i ljudi...samo rijeđe...ne znam..zaista ponekad ne znam što činiti.. okrenuti se i vratiti se i pomoći ili nastaviti naprijed hodati s stavom da znam da ne mogu ništa promijeniti i pomoći..ali nisam jedna od tih..radije uvijek pomognem pa makar ljudi odbiju moju pomoć... nije me briga.. meni je duša na mjestu...
Svi bi željeli vratiti vrijeme i promijeniti pogreške koje smo napravili,ali ne možemo jer to nije smisao života.. inače bi svijet bio savršen, a savršenstvo ne postoji...smisao je ta da shvatimo da možemo pogriješiti i onda tu grešku ne napraviti.. i paziti šta radimo,ali ipak oči su nam toliko puta zatvorene.. da ne možemo vidjeti da griješimo čak i onda kada su nam greške ispred nosa ili čak i onda kada nam drugi to govore...
Okrenem se nazad...i vidm list kako je pao...pao na pod...da se nisam okrenula vidjela bih kako pada... vidjela bih moć pririode protiv snage lista koji se bori da ostane tamo gdje je..,ali sam se okrenula...
I nije istina da ne bi trebali plakat.. svima je lakše kada se isplačemo..samo je bitno da li je razlog našeg plakanja zaista vrijedan naših suza...
Za inspiraciju za ovaj post sam dobila od doris.Pisala je o prijateljima i „prijateljima“. Zapravo prijatelji na jedan način su sve. S njima sve počinje. Sve one uspomene koje ste proživjeli proživjeli ste s prijateljima (uglavnom) i te uspomene će vas i vezati. Ja ne znam ponekad šta misliti... ponekad je glava puna svega...i sve vam se mota po joj,ali nigdje nema odgovora na ono pitanje koje vas toliko muči da je ponekad teško neke ljude nazivati „prijateljima“!Ne bih znala. Odgovore na neka pitanja na koje mi neki ljude govore da moram znat,ja ne znam. I smatram da ne trebam znat. Zašto bi morali znat ono što drugi žele da znaš ili mislit ono što oni žele da misliš. Nema smisla.
živi život onako kako TI znaš i onako kako TI želiš...
[ Take your hand and you take my hand
Let's try to learn to fly
Here what l say, here what l say
Dream and close your eyes ]
~°Always somewhere...
Another morning another place.The only day off is far away°~
Is boring be home...
Let me take you far away
You'd like a holiday
1. Ovaj post je glup. I dosadan.
2. Ja ne pijem.
3. Živim dan za danom.
4. Volim svoje frendove...jako.
5. Nisam arogantna osoba.Mrzim kad su ljudi arogantni.
6. Vesela sam.
7. Stalno se smijm.I ne trebam se napušit da bih bila vesela i da bi se smijala ko luda...o jee...go me.
8. Ne volim učit.
9. Svaki drugi dečko kojeg sam upoznala zove se s M.
10. Profa iz osnova je najgluplja. I meni najbolja.
11. Mrzim kada nekoga povrijedim. To nikad ne radim namjerno.
12. Volim vruću čokoladu.
13. Broj 13 mi je jedan od najdražih brojeva.
14. Nisam zlopamtilo.
15. Sjedim u drugoj klupi.
16. Smijem se hororima. Pa šta?
17. Znam da ništa ne znam. Čak i onda kad nešto znam.
In the night there is
A gentle voice of silence
So low and quiet
She'll catch me 'cos I've been longing.
I want to walk in your park
Cos I'm alone,
I want to walk in your heart
Where are you? I don't know ...
Mislim...dakle postojim!Ponekad je teže misliti nego razmišljati!Razlika?Kada mislimo pokušavamo se sjetiti nečegai li shvatiti neke stvari koje praktički „ne znamo“,a kada razmišljamo, onda razmišljamo o nečemu, o nečemu čijel ice i izgled znamo ili o zadatku koji se nalazi ispred nas!
Evo recimo...ja se bojim što će biti sutra!Ne želim misliti o tome...bojim se da će biti gore....
Ponekad me strah probuditi se ujutro, ne znajući što me čeka, strah me loših stvari koje „taj dan“ može donjeti ili iskrenije...strah me da će se nešto pokvarit, da će bit gore nego jučer... da se neću probudit nasmijana...Ne želim misliti o tome,ali ponekad ipak razmišljam...Pokušavam naći objašnjenje ne sve stvari koje me barem približno zanimaju...no zanimljivo je kako objašnjenje često pokriva sve,ali ne objašnjava ništa...
Putovi kojima nismo pošli, kamo bi nas odveli?Da li bi se možda još bolje zabavila, našla nove prijiatelje ili pak naišla na novu prepreku?Ali onda bih ostala bez onoga što sam dobila „putovima kojima sam pošla“,a to ne bih htjela...nikako!Vidjela sam sve i svašta...i upoznala mnoge ljude kojima se divim...naročito ženskog spola.Muškarci doslovno dođu i prođu,ali žene ostaju...razumom i duhom...
U svijetu, žene možda jesu bile diskriminirane,ali je zato priroda ženskom razumu dala da nikad ne smatraju potrebnim služiti se s više od polovice! 
Naime,znate kako je lijep osjećaj kada vam se dogodi nešto što silno želite,ali ne očekujete da će se dogoditi?E to se upravo meni dogodilo...
Ono što sam željela se dogodilo...Znate kakav je osjećaj kada vam se javi osoba koju ste vi povrijedili i kojoj bi se vi trebali javiti,a ona se javila vama i pozvala vas na kavu...to je odraz ljudskosti i dobrote...odraz nečega što ne znam definirati i što je jače od "riječi" koja bi objasnila to značenje...
Ono što vas svo vrijeme sputava i ubija iznutra,znajući da ste krivi...i ne možete pobjeći od toga...proganja vas svaki dan...ubija vas...napominje vam da ste krivi...ne pušta vas na miru...i onda odjednom.........popusti...kao grč koji boli neko vrijeme i onda prestane boljeti...samo što se ovdje nije radilo o grču i o boli za koju vi odlučujete da će vas pustiti na miru kada budete spremni za to...ne...ovdje je riječ o nečemu što vam mora oprostit,a da vi nemate nikakav utjecaj na to...ne odlučujete o tome...to samo mora odlučiti...
Lijepo je kada vam netko kaže da možete zaboraviti ono jučer,da je to bilo iza nas ili jednostavno da okrećete novu stranicu...to je zaista lijepo...,no meni je teže oprostiti samoj sebi...nažalost...to je u biti najteže...,a ja sebi ne mogu...ja jednostavno ne mogu shvatiti kako možeš bit tak glup i tako nisko past...da to nije normalno...da...ja ovdje samu sebe ponižavam,al boli me briga...i trebam...sama sam kriva...
No zahvaljujući tome ja sam shvatila neke stvari koje zaista djeluju na mene i kojih se pridržavam i nije mi teško...sretna sam što mi je napokon došlo iz guzicu u glavu...i ne...neće se ponovit...nema šanse...o ne...neće
Znam da neki ne razumiju o ćemu se ovdje radi,al nije ni bitno...najbitnije je pružiti priliku...imati snagu pružiti nekome novu priliku...,al najteže je biti siguran da li je želiš toj osobi pružiti...bez straha da će te ponovno povrijediti...,a je neću ponovno pogriješiti...
(ja mislim da će pojedine osobe znat o kome se radi)
All together,fly to the sky
Fly to the rainbow
Fly people fly,fly people fly
And I see the smile on your face
When you look into space
He's so bright and he is so great
Come on or it's too late
See the rain going to the sun
The man will not go
And the world they have no fun
Hurry up,people run...
Ok,znam...nisam savršena...ni ne želim biti...zaista...koja je smisao biti savršen?Ajd zamisli kako bi se ljudi osjećali uz tebe...znajući da si savršena...užasno...
Meni je to glupo...nažalost...ja na sebi vidim više mana nego vrlina...znam da ne bih trebala,al ipak ih vidim...Divno je kada ljudi imaju lijepo mišljenje o sebi...kada svoje mane pretvore u vrline...
U razredu je 25 ljudi...i zanimljivo je gledati kako svatko razmišlja na svoj način...kako je svatko zasebna osoba za sebe,a ipak upotpunjujemo jedni druge..i tako nastanemo cijelina...cijelina koja poštuje svačiji stav,ali podržava svoj...koja pronalazi svačije mane,ali priznaje i svoje...koja pomaže,ali i očekuje da se i njoj pomogne...koja sasluša,ali i želi biti saslušana...koja stane kada treba,ali ipak djeluje...koja izlazi u susret jednima,da ne bi ispaštali drugi...koja se bori kako bi postigla rezultat...koja prihvaća,da bi bila prihvaćena...koja zna da jedni bez drugih ne bi uspjeli...koja će se naljutiti kada pogriješimo...koja će oprostiti kada shvatimo...cijelina u kojoj se izostanak pojedinca primjećuje...koja pokušava da bi uspjela...koja gleda da bi vidjela...kojoj nije problem dati savjet ako će time pomoći drugome...koja će se šaliti da bi nasmijala...kojoj neće biti problem se rasplakati ako boli...koja će djelovati kao cijelina baš zato jer je posebna...
Posvećeno 1.e
The wise man said just walk this way
To the dawn of the light
The wind will blow into your face
As the years pass you by
Hear this voice from deep inside
It's the call of your heart
Close your eyes and your will find
The passage out of the dark
Don't ask a mirror ball you better ask yourself
I think you know the answers but maybe you can tell
You see it all so clear just take a look inside
The judge you build inside your heart will always be your guide
Another day goes by and so does your life
You try to make some sense before your time to die
If you feel humility for something that is true
You find the secrets of this life deep inside of you
Još jedan dan je iza nas...vrijeme tako brzo prolazi,da se i uspomene čine tako daleko...i davno...
Zamislite kakav je osjećaj otkriti tajnu u sebi...tajnu koju ste samo vi imali,a da niste ni znali da ju imate...
Otkriti nešto što ne možemo izgovoriti sve dok nismo sigurni u to,a onda kad smo sigurni...“to nešto“ izgubi svoju vrijednost...ili jednostavno nestane...
Um traži,ali srce nalazi...
Pronaći načine,razloge,istinu je ponekad puno lakše nego pronaći samog sebe,zato jer nam način,razlog ili istinu netko mora reći,a „samog sebe“ smo sami dužni pronaći...
Duboko u sebi vjerujem da postoje stvari u meni...koje ću s vremenom shvatiti...kad-tad bez obzira što su toliko očite...Ove godine(mislim na srednju školu) sam shvatila stvari koje sam davno prije trebala shvatiti,koje su svo vrijeme bile u meni i u koje sam vjerovala,ali ih se nisam pridržavala,a koja je smisao u nešto vjerovati,tu istu pogrešku raditi,a očekivati od drugih da to ne rade nama???
* *
Dali smo mi svijesni svega što radimo?
Mi mislimo da jesmo,ali za neke stvari tek shvatimo poslije što smo napravili...
Ležim na pijesku...gledam oblake...
Divim se...oni gledaju mene...
Razmišljam...o sebi...
O tome kakva sam osoba...razmišljam o svojim postupcima...
Lošim postupcima...o njima nisam razmišljala onda kada sam ih radila...
Nego sada...sada kada je kasno...
Svi imamo pravo griješiti...samo treba znati granicu...
Granicu do koje čovjek može ići...granicu do koje čovjek smije ići...
Ležim na pijesku...gledam oblake...
Divim se...
Ugledam kako se od jednog napravilo srce...
Srce...srce za mene...
Ili ne?Ili mi se čini...
Razmišljam...
Evo i ja imam slike...hm...nisam ih ja stavila,al nema veze...hvala Mitaku na slikama...
Inače...nema ništ novo...sve po starom...
Evo stigli su i praznici...malo odmora...više mi je i škole dosta...
A nemam šta više pisat...idem...
Uživajte na praznicima,svima sretan Uskrs...pozz...
Ono što nas dijeli od drugih,zapravo nas spaja k njima.Privlačnost...i kad bih mogla pobjeći od nje...ne bih htjela!Prejako nas veže.Suprotnosti nas privlače...,ali ja više volim kada se sličnosti privuku,jer upravo se zbog tih suprotnosti ljudi i razilaze...jer su različiti...Mene privuku slični ljudi...
Vjerujem da za sve postoji mjesto i vrijeme!Vrijeme...to me više muči...vrijeme...hm...kad će ono doći...vrijeme za podijelit svoje osjećaje s nekim...nekog zagrliti i nježno poljubiti...osijetiti trnce na tijelu,te leptiriće u trbuhu...osjetiti potrebu za još jedan poljubac...za još jedan osječaj...predivno...osijetiti kako te netko treba...želi...biti voljen...istinski...toliko jak osijećaj...kako se on zapravo stvori?Kemija...hm...možda.
Vjerujem u ljubav,ali ju dugo ne dobivam...zašto?Zapravo sam shvatila kako ja rijetko dobijem ono što želim...,ali ne želim odustati...nada umire zadnja...vrijeme prolazi,a ništa se ne dešava...jesen,zima,proljeće,ljeto...vrijeme prolazi,ali nada umire zadnja...
